Blog prosle sedmice, odlican, zanimljiv (podsjeca me na knjige: Pleme spiljskog medvjeda, Dolinja konja i Lovci na mamute I i II od kandaske knjizevnice Joan M. Auel), drugaciji, kako to blogger zora napisa: spektakularno otkrice!!
I sa svakim novim postom, citam one starije, sa svakim novim postom zeljno iscekujem sljedeci, izdvajam:
"Ležao je na travi. Ispod drveta.* Gledao je u nebo, kroz lišće. Pokoji zrak sunca bi se probio. Sve je bilo živo. Trava, mrav na ruci. Lišće je šuštalo na blagom povjetarcu.
Moglo bi se i tako živjeti."

"Da bi razbili ipak tugu, majka je napravila musaku od planinskog cvijeća, mahunastih gljivica, đumbira, potočnih trava i mirisa vjetra.
Jeli su i smijali se. Jeli su i smijali se.
Niko nije pio vodu. Niko nije zaspao.
Jeli su i smijali se.
Majka je kao sfinga postavljala pitanja na koja oni nisu znali odgovore. Nisu marili za to.
Jeli su i smijali se."

"Ovo je priča o čudnom vojniku. Khatamu iz iz tundre, hrabrom i nepostojećem vojniku, velikih vojski, ratnih kraljeva. Ovo je priča o osjećaju gubljenja svega sem duhovnog. Neko bi rekao da se radi ovdje o nikome. Ili o mrtvom čovjeku. Ali nije baš tako.
Mnogi autori su govorili o četiri stanja transa japanske duhovnosti: Muchu, odnosno Ekstaza ili Ushit; Shissi, ili Koma, Saimin-Jotai, ili hipnotizirano stanje, četvrti trans, najteži za postići; Mugen no Kyo ili stanje u kojem duša može napustiti tijelo i lutati pustinjama duhovnog svijeta i otkrivati njihove misterije. Mnogi su pokušavali na razne da postignu sva četiri transa. Njemu je to uspjelo slučajno. Ili bar gotovo slučajno. Khatam je doživio sva četiri stanja transa i to ga je i dovelo do toga, njega, bezrazložnog viteza, da u jednom trenutku bude i nepostojeći vojnik."

Provjerite zasto je Khatam - Shud blog sedmice.