sa lijepom informacijom, jednom prije dnevnika, da je dnevnik pocheo sa lijepom informacijom, da je dnevnik zavrshio sa lijepom prognozom vremena. Da je politichka emisija otkazana zbog kulturnog sadrzhaja u gradu. Da je vecher pochela, lijepo, bilo bi vishe nasmijanih lica, bilo bi vishe nacrtanih skica. Ulice bi pune bile, ne bi se kao vecheras krile od ljudi i auta. Stvarno, sve neshto razmishljam kako bi lijepo bilo da je obrnuti redoslijed sadrzhaja Dnevnika, da vijest pochinje sa nekom informacijom iz svijeta umjetnosti, a da na kraju poslije reklama i umjesto sporta ide politika i to samo kratko, tipa, danas je onaj-ovaj rekao ovom-onom tri rijechi i razgovor je prekinut, takmicharska komisija tje sutra odluchiti da li je prekrshen pravilnik. Dobro vam vecher.
--
Neshto drugo sam htio ovdje pisati, ne znam da li je iko primijetio da je ukinuta institucija zvana crtani film u 19.15h. Da jednostavno crtanog filma u nekom predvechernjem terminu nema ni na jednoj televiziji, a ima ih poprilichno, josh ako imate kabl. Precutno kao i sve drugo tih chetiri, pet minuta zabave i animiranih slichica je ukinuto, zabranjeno, jednostavno izbacheno.
--
Zamislite da je vecher pochela sa crtanim filmom. Barum-barum..

Jutros sam poranila da mu otvorim prozor.
Da ga pustim da mi sobu ispuni blagim mirisom sunca i klepetom krila ptica koje se ugraju u krosnjama ispod prozora.
Prozor nije bas skroz istocno, pa se zadovoljavam i samim pogledom na plavo nebo. Plavplavo, moja majka bi rekla.
Otovrila sam mu prozor, ali necu previse da ga hvalim ni da mu se divim. Proljece je moje doba, znam ga, za cas se postidi i zaplace. Zato smo od juros na storogo prijateljskoj bazi, pustila sam ga da udje, a ono je mene zagrilo jako jako, do kostane srzi.
Dobro doslo, drago moje.
Bicu jos sretnija ako mi i ove godine na odlasku pokonis ljeto...
--
Machka u chizmama je blog proshle sedmice. Odlichan, zanimljiv, vrijedan chitanja, to govori i tekst iznad koji je u cijelosti preneseni posljednji post sa istoga. Ugodno vam chitanje.

Jucher je predivan dan u Mostaru bio. Vedar, sunchan, topal, sasvim malo vjetra, obnovljena jezgra grada oko Starog mosta, prenosim vam dio te atmosfere kroz fotografije objedinjene u novoj galeriji slika. Otvorite galeriju

iznova iznova, ljudi dolaze i odlaze, prelaze, penju se i silaze, dok sunce obasjava obnovljenio dio starog grada, zhivost se vraca u grad, broj radnjica sa suvenirima je sve veci.
To naravno ne umanjuje ljepotu Mostara, posebno dijela grada oko Starog mosta. Nedjelja za pamcenje i sjecanje, nabujala Neretva, sa voljenim ljudima, oko sebe. Lagana shetnjica kroz Malu Tepu, pored pijace, prema ducanima, i Starom mostu, na desnu obalu pa do mostarskog buybook-a, obidjosmo krug te sa druge strane, pored dzhamije se spustismo do Radobolje, i preko Krive cuprije vratismo se prema restoranu Shadrvan, gdje uzhivasmo, u odranije poznatim nam, charolijama tamoshnjeg kuhara. Preporuchujem.

Grad je puno chisci, izgleda da su kritike izaslanika Unesco-a djelovale, te se dio centralni dio grada skoro i ne mozhe uporediti sa gradom do prije par mjeseci. Kazhu, u maju ce opet pokushati da se kandiduju za nultu kategoriju. Neka im je sa srecom.

Dan ne traje dugo, tako da smo se prema Sarajevu uputili predveche, okupani hercegovachkim suncem, gdje i u kratkim rukavima brzo postane vruce. Do novog susreta.