Kod nas je sve tako, i kao nikome nije bitno, sto plural ne postoji. Citam neke stare Dane, zapravo pred-novogodishnje i vecina anketiranih na pitanje:"Koji bi poseban dogadjaj izdvojili u 2004.godini?", odgovara: "Akciju Dana da uz novi broj magazina daje po popularnim cijenama i knjigu. Gdje je problem? Problem je sto niko nije ni pomislio da izusti a gdje su ostali? Avaz, Slobodna Bosna, Ljiljan, Valter, Dnevni list, Nezavisne novine? Ima li sanse da u dogledno vrijeme vidimo bh. filmove na DVD-u. Ima li sanse da se u Bosni desi slican boom kao u susjednoj Hrvatskoj. Tamo je samo Jutarnji list, zagrebachki, plasirao preko 6.000.000 knjiga na trziste. Da, dobro ste culi, 6miliona knjiga.
Zna li iko i smije li reci koliko su Dani odstampali knjiga do sada? Koliko je biblioteka kupilo iste knjige?

Odnosno, da li je ijedna od 8.000 nevladinih organizacija donirala ijednu kolekciju knjiga u godini 2004.??

Ugodan vam vikend zelim.

evo bash jucher sjedim sa prijateljem, doktorom inache, i on mi pricha kako su u Teshnju od Doma zdravlja napravili Opcu bolnicu, kako su bas ovih dana kupili i CT aparat, te su time ogroman broj svojih pacijenata u mogucnosti lijeciti u Tesnju umjesto da ih salju u Zenicu u Kantonalnu bolnicu. Od nekadashnjeg Doma zdravlja sa 6-7 podruchnih ambulanti, gdje su dvije ostale u 'tudjim' rukama, jedna u Usori, a druga u Vitkovicima, preostalih pet je obnovljeno, i Dom zdravlja je obnovljen, prilazni putevi asfaltirani i prosireni, zgrada je osvjezena novom bojom, kupljen je CT, u planu je kupovina jos nekoliko aparata. Znachi i u Bosni ima pozitivnih pomaka, problem je shto su josh uvijek na prste jedne ruke.

Meni lichno jedan od najkvalitetnijih blogova u zoni blogger.ba, relativno rijetko osvjezhvan, no svaki novi tekst je pravi mali biser, koji vrijedi ischitati vishe puta. Prenosim vam odlomak najnovijeg sa Die Prophezeiungen von Celestine bloga:
"Pozrtvovana, dobra, iskrena-bez dlake na jeziku-, spremna da pomogne, da se u potpunosti da...
Ma znam i ja, da je ona (ponekad) takva. Ali znam da moze da bude i drugacija. U potpunosti.
Poznajem te, nicim, izazvane valove, prvo blage i bezazlene, a onda toliko snazne, da postaju arogantni i oholi, ohrabreni tom velikom, cini se nesalomljivom masom...(cijeli tekst prochitajte ovdje

Notj je bila kada su je donijeli, sa gomilom drugih, oko joj je bilo zatvoreno, lice krvavo, stopala su joj bila vrela.
Neki covjek joj je prisao.
Dotakao rukom lice i rekao operite je i premotajte, prebacite u intenzivnu.
Ali nemamo kreveta vise.
Prebacite moj krevet i stavite dijete u njega.
Udaralo je sa svih strana.
Meci su fijukali, to je posljednje chega se sjetjala.
Dva dana kasnije, nije znala da su proshla dva dana, otvorila je ochi. Pored nje je sjedio momak, od nekih dvadeset i pet. NJoj je bilo osam.
Primijetila je da gleda samo na jedno oko.
Noge su je strashno boljele.
Dolazio je svaki dan.
Nikada ga nije upitala za ime.
On je znao da se ona zove Amina.

Sedmicu ili dvije kasnije, rekao joj je da ona vishe netje hodati. Granata joj je odnijela obje noge iznad skochnog zgloba. Ali da u svijetu postoje proteze i da se to mozhe napraviti. Svaki dan ga je ischekivala, a on je uviejk donosio neshto drugo, neku sitnicu.
Zvao ju je sestricom malenom. Nakon tri sedmice je doshao, ali nje nije bilo.

Proshle su tri sedmice otkako je Amina u bolnici, doshao je da je vidi i obidje, ali nje nije bilo. Trazhio je doktora, sestre. Niko mu nije znao retji shta se desilo.
Svi su govorili da je to proshla smjena znala i uradila.
I da nema traga o toj djevojchici, da uopshte nije zapisana u knjige.
Doshao je kasnije, nashao doktora iz te smjene, no ni on nije znao, rekao mu je da je sigurno podlegla ranama.
Izashao je sa suzama u ochima, na licu, po grudima.

Danima je hodao, danima je lutao, kao pas bez doma, kao kuche bez majke.

Deset godina poslije ishao je Titovom, sa svojom zhenom i troje svoje djece.
Jedna djevojka je proshla pored njega. Njena kosa je samo ovlash dotakla njegovu ruku i njegovo rame. U djelitju sekunde se okrenuo, tako brzo da ga je zhena chudno, vrlo chudno pogledala.
Sekund, reche zheni.

Viknuo je njeno ime.
Djevojka je stala i okrenula se.
Trenutak.
Tishine.
Tramvaj koji prolazi.
Ljudi kao sjene.
Dva pogleda.
Gdje osjetish da tu ima neshto, gdje osjetish kao da se dvije planine spajaju.
I osmijeh.

I korak, i dva, i zagrljaj i chudni pogled neke zhene iza njega. Neke djece iza njega.
Sekund.
Gdje vodopad postaje mirno jezero
Gdje se snijeg vratja u oblake da bi sunce sinulo.

Sve kao sekund bude i prodje.

Amina da te upoznam sa mojom zhenom. Ovo su moja djeca. A ovo je djevojka o kojoj sam ti prichao.


Rasuti smo po bijelom svijetu, chekamo i trazhimo, zhivimo za sekund nechijeg pogleda, davno izgubljenog.

Jedni druge chekamo i trazhimo.

eh, sjednem sinoc pred tv, nakon dva dana negledanja istoga, zbog raznoraznih obaveza, i prosto sam "odushevljen" letargichnoshcu, inertnoshcu i opshtim nedostatkom osjecaja za tudju tragediju koja, poznato je, vlada u BiH vec duzhe vrijeme. Hoce li biti, nece li biti? Cega ili koga ili sta? Dana zalosti. Smushenost koju je ispoljio Srdjan Arnaut, nekakav uposlenik nekog ministarstva, jer to je najmanje bitno, oslikava stanje u zemlji. Spomenu on i 8.januar spomenu da ce se kao predsjednistvo (ovo namjerno malim slovima, jer odavno je to sve samo ne predsjednistvo) sastati da kao mozda ili ovaj-onaj, otprilike takav je bio odgovor istoga. S druge strane, kao gosta u vecernjem Dnevniku BHT1 imali smo priliku vidjeti i Harisa Pasovica, pozorisnog redatelja, covjeka koji je, barem na Dnevniku, odlicno odreagovao, i pokazao sta i kako se u svkaoj normalnoj drzavi radi, jer ta ista 'drzava' se vise brine da li je jos negdje u Evropi bio Dan zalosti itd. Jadno, zalosno i tuzno.
Kako smo oguglali, kako smo otvrdnuli, i ne reagujemo. Bosna zasluzuje da je pogodi tsunami, a sta su tako cesti ratovi, ako ne neka vrsta tsunamija. I kako reche H.Pasovic, tu nema selameta sa ovakvim ponasanjem odgovornih. I svako poredjenje sa susjednom Hrvatskom ne stoji, ni po kom osnovu, a dalje da i ne spominjem Austriju, Njemachku ili neku drugu evropsku zemlju. Ugodan vam dan, ucahuren, kao i mnogi prethodni.